Šećerna bolest

Šećerna bolest (kako se u narodu još naziva diabetes mellitus), danas je veoma rasprostranjeno oboljenje. To je bolest kod koje postoji neregulisan nivo šećera u krvi koji se prvi i očitava u rezultatima laboratorijskih analiza. Međutim, osim ovoga, dijabetes karakteriše i veliki broj drugih promena koje se dešavaju unutar tela i koje sistemski razaraju organizam.

Na primer, promene na malim krvnim sudovima:
- oka - predstavljaju rizik za nastanak slepila,
- bubrega - dovode do oštećenja bubrežne funkcije (nefropatija)
- nervnog sistema – dovode do neuropatije (oštećena su nervna vlakna koja su loše ishranjena,; usled ovoga, pacijent oseća bol ili utrnulost određene regije (najčešće nogu),
- penisa – uzrok pada erektilne funkcije (ovo je često prvi znak nastalog oštećenja mikrocirkulacije!).

promene na velikim krvnim sudovima:
- mozga - povećavaju rizik od moždanog udara i poremećaja memorije, fokusa i pažnje,
- srca - povećavaju rizik od koronarne srčane bolesti i akutnog infarkta (srčanog udara), dok
- ekstremiteta (naročito nogu) - povećavaju rizik od nastanka gangrene s rizikom za amputaciju.

Nekada se dijabetes otkrije nakon što pacijent potraži pomoć lekara, jer je osetio određene simptome. Najčešći su to:
- suvoća usta,
- češće mokrenje (i danju i noću),
- izrazitije žeđanje,
- sporije zarastanje rana,
- učestalije infekcije urogenitalne regije…

Međutim, nekada se dijabetes otkrije i na redovnim sistematskim pregledima osoba koje nemaju ni jedan od pomenutih tegoba.

U nekim slučajevima, pojavi dijabetesa prethodi stanje označeno kao insulinska rezistencija. O čemu se radi?

Insulin je hormon koji reguliše metabolizam makronutrijenata (ugljeni hidrati, masti, belačevine), ali i minerala. Kada osoba pojede namirnice bogate ugljenim hidratima, one dovode do skoka insulina u krvi. Zadatak insulina je da ubaci molekule šećera (glukoze) u jetrine i mišićne ćelije. U ovim ćelijama će se glukoza iskoristiti za rad (mišići) ili će se uskladištiti (u formi glikogena – jetrine i mišićne ćelije ili masti – masne ćelije). Da bi to uradio, insulin deluje na receptore na površini ovih ćelija čime otvara određene „kanale“ kroz koje molekuli šećera ulaze u ciljne ćelije. Ukoliko ti receptori više nisu osetljivi na dejstvo insulina kako bi trebalo da budu, dolazi do povećanja koncentracije insulina u krvi u cilju jače stimulacije postojećih receptora. I to stanje je označeno kao insulinska rezistencija. Porast insulina u krvi dovodi do blokiranja procesa razgradnje masti, belančevina i ugljenih hidrata. Zbog toga osobe koje imaju insulinsku rezistenciju često imaju i povećanu količinu masti u telu i telesnu masu. Visok nivo insulina stimuliše i stvaranje aterosklerotskog plaka u krvnim sudovima i zadebljanje zida krvnih sudova, pospešuje oskidaciju lošeg LDL holesterola, stimuliše gubitak hranljivih nutrijenata urinom, povećava krvni pritisak i trigliceride, ali povećava rizik od zgrušavanja krvi.

Zbog svega navedenog:
- kod osoba sa dijabetesom postoji 2 do 4 puta veći rizik od smrti usled srčane bolesti ili moždanog udara, nego kod onih koje nemaju ovu bolest,
- više od 2/3 osoba koje boluju od dijabetesa ima i povišeni krvni pritisak,
- oko 1/3 dijabetičara pati od dijabetičke retinopatije - bolesti mrežnjače u oku, što može da ugrozi i vid i izazove slepilo,
- kod dijabetičara je i značajno učestalija bolest bubrega,
- nekontrolisani dijabetes kod trudnica tokom trudnoće može uvećati verovatnoću rađanja dece s urođenim manama, velikih beba i sl.
- oko 1/3 dijabetičara pati od teške paradontopatije,
- osobe koji boluju od dijabetesa imaju dva puta veći rizik da obole od depresije, nego oni koji nemaju šećernu bolest…

Savremeno lečenje obolelih od dijabetesa podrazumeva, najčešće, primenu oralnih antidijabetika (kod tip 2 diabetes mellitus) ili primenu insulina (kod tip 1 diabetes mellitus). Nažalost, jako malo pažnje se posvećuje ishrani, pa osobe koje piju lekove za snižavanje vrednosti šećera u krvi i dalje imaju loše navike u ishrani. Ovo podrazumeva prvenstveno konzumiranje „brzih“ šećera - belog brašna, lisnatog testa, imaju učestale obroke (koji stalno podižu nivo šećera u krvi, pa time i nivo insulina), imaju i prekomerni unos voća (prebogato šećerima!!!) itd.

Tokom primene protokola FORMULA ZDRAVLJA, velika pažnja se posvećuje upravo ishrani. Osobama sa poremećenim metabolizmom šećera je neophodno zameniti brze šećere sporim, tj. uvesti namirnice koje su napravljene od mlevenog celog zrna žitarica koji obiluje vlaknima. Ove namirnice ne podižu vrednost šećera u krvi ni brzo, a ni značajno! S druge strane, neophodno je ograničiti i unos voća koje je, zapravo, riznica brzih šećera! Ovo je jedan od osnovnih preduslova koji će poboljšati regulisanje vrednosti šećera u krvi. Takođe, personalizacijom terapije, preporučuju se i suplementi koji pospešuju regulisanje celokupnog metabolizma, uključujući i metabolizam šećera, kao i povećanje osetljivosti insulinskih receptora na sam insulin.

Pridržavanje uputstava iz protokola FORMULA ZDRAVLJA dovodi do pada vrednosti jutarnjeg šećera, prosečne vrednosti šećera u krvi za poslednja 3 meseca (HbA1c), kao i dnevnog glikemijskog profila (vrednost šećera u krvi pre svakog obroka, 2 sata posle svakog obroka, u ponoć i u 3h ujutru).

Pored pospešivanja regulacije vrednosti šećera u krvi i umanjenja rizika za nastanak svih teških komplikacija dijabetesa, osoba će unaprediti i kvalitet života poboljšanjem opšteg zdravstvenog stanja, kao i povećanjem životne, mentalne i fizičke energije!